Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

------> Popis lektira <------

Alkar - Dinko Šimunović
Božanstvena komedija - Dante Alighieri
Decameron - Giovanni Boccaccio
Don Quijote - Miguel de Cervantes
Pustolov pred vratima - Milan Begović
Romeo i Giulietta - William Shaekspeare
Hamlet - William Shaekspeare

utorak, 18.11.2008.

Dinko Šimunović: Alkar



Pisac

Dinko Šimunović rodio se 1873. godine u Kninu. Djetinjstvo je proveo u Koljanima, selu u Cetinjskoj krajini blizu Vrlike, što je imalo presudno značenje za njegovo književno stvaranje. Uzrok tome bio je neizmjenično veliki broj motiva, likova i cjelovitih književnih sadržaja iz toga kraja. Išao je očevim koracima, te je završio učiteljsku školu u Arbanasima kraj Zadra. Učiteljsku dužnost vršio je u Dalmatinskoj zagori, u selima Dicmu I Hrvacama. Kroz taj životni period produbio je svoje spoznaje iz djetinjstva i mladosti. To je uzrokovalo početak njegovog književnog rada. Kao književnik prvi put je prepoznat u javnosti istaknuvši se svojim radovima i člancima. 1909. premješten je u Split gdje je radio u Obrtničkoj školi, gdje je radio do umirovljenja 1927. godine. Ostatak svog života posvetio je pisanju. Preminuo je 1933. godine u Zagrebu. Od svog književnog rada mogu se izdvojiti pripovjetka Mrkodol, Roman Tuđinac i knjige Đerdan, Mladi dani, Mladost, Dvije pripovjetke i Alkar.

O djelu

Alkar je po opsegu, složenosti i kompoziciji bliži kraćem romanu nego noveli ili pripovijetki. Premda se u popisu Šimunovićevih djela obično navodi kao novela, neki ga suvremeni književni povjesničari i kritičari određuju kao kraći poetski roman.

Alkar je prvi puta objavljen 1909. godine u zbirci pripovijedaka "Mrkodol" zajedno s pripovijetkama Duga, Mrkodol i Rudica. U podnaslovu je naznačeno da su to pripovijesti, no u to su doba novele, pripovijetke i romani nazivani pripovijestima. I dvije godine kasnije u podnaslovu Šimunovićeva romana "Tuđinac" stajalo je da je to - pripovijest.

Sadržaj

U selu Begluku na rubu Sinjskog polja, na pitomim livadama oko rijeke Cetine, sve odzvanja od momčake pjesme, mukanja goveda i konjske njiske. U hladovini vrba kraj Paušina vrela čuvajući konje razgovaraju i šale se tri momka: Juriša, Gare i Salko. Njihovi razgovori kao i razgovori svih momaka i djevojaka pa i ostalih Cetinjana vode se o prošlim junačkim vremenima, o podvizima u borbama protiv Turaka, o konjima i junacima i naravno - o predstojećoj alci. Svi momci maštaju kako će jednog dana sudjelovati u utrci, pobijediti i steći slavu, no alkarska je oprema skupa, a trčati alku ne može svatko. To mogu samo snažni, odvažni i spretni momci junačkog držanja, usto časni i pošteni i pod uvjetom da su iz Sinja i okolice, tj. iz Cetinske krajine.

Salko se odvaja od prijatelja i odlazi. Oni znaju da se ide sastati s Martom, djevojkom dvije godine starijom od njega, ali se ne usuđuju šaliti na njegov račun jer je snažniji od njih. Salko se već dugo sastaje s Martom, no u posljednje vrijeme primijetio je da se s njom nešto događa, da ga izbjegava. A počela ga je izbjegavati od susreta s njegovim ocem Rašicom. Rašica je u mladosti bio zaljubljen u Martinu majku Stanu, čuvenu po ljepoti i želio se njome oženiti. No, Stana je oboljela od crnih ospica koje su joj unakazile lice i odbila tako unakažena udati se za Rašicu, lijepa i bogata mladića, premda ju je on želio i takvu.

Marta se udala za siromašnog Iliju i s njim imala dvoje djece: Martu, sadašnju Salkovu djevojku i puno mlađu Ivu. Razočarani Rašica oženio se bogatom, ali nevoljenom Lucom "dotaricom". S njom je imao sina Salka. Nakon što su mu umrli roditelji, Rašica je napustio ženu i dijete i odmetnuo se u hajduke te postao turski strah i trepet.Kao hajdučki harambaša obogatio se pljačkajući i ubijajući bogate Turke. Kad mu je umrla žena, napustio je hajdučiju i vratio se kući, ali je ostao mrk, neljubazan i opasan.

Na svoj način Rašica je nastojao nadoknaditi Salku dječaštvo provedeno bez oca, ali među njima se nikada nije razvila ona obiteljska prisnost i toplina jer je to kraj u kojem je sramota riječima iskazivati osjećaje. Kad je Rašica sreo Martu, sad već odraslu djevojku, u njemu se probudilo sjećanje na ljubav iz mladosti jer je Marta izgledom bila ista majka u mladim danima.U Rašici se javlja strastvena ljubav, ali to se nikom nije usudio priznati. I Marta se zaljubila u Rašicu, u njegovu muževnu snagu. Bio je upravo onakav muškarac kojeg se mora slušati i koji pruža potpunu zaštitu.

Rašica se još više povukao u sebe, a Marta proživljavala teške trenutke jer nije željela povrijediti Salka koji joj je sada bio drag kao brat i dobar prijatelj. U usporedbi s Rašicom, Salko je bio preblag, prenježan, preosjetljiv, imao je osobine koje za Martu nisu bile mjerilo muškosti. Pripreme za Alku bile su u punom jeku. Salko sav gori od želje da sudjeluje u utrci. Rašica ima idealnog konja što ga je još kao hajduk oteo turskom begu kojeg je ubio, a kupio je i svu alkarsku opremu. Salko se silno razočarao kad mu otac nije dopustio trčati alku i njegov san o slavi se raspršio.

Rašica se odlučio natjecati, a Salko će mu biti momak, tj. pomoćnik. Kad već ne može trčati alku, razočarani Salko moli oca da mu dopusti da se oženi. Rašica mu to odobrava ali kad je čuo da želi oženiti Martu, spopao ga je takav bijes da je izbičevao sina do krvi. Ponižen i povrijeđen, Salko bježi od kuće i Rašica shvati da je teško pogriješio. Nakon četiri dana lutanja pronašao je Salka i rekao mu neka se ženi kada hoće i s kim hoće. Salko se umirio i konačno pronašao Martu, koja se također sažalila kad ga je vidjela onako jadna i slomljena tugom.

Slijedi vrlo uzbudljiva alkarska utrka pred masom svijeta što je pohrlila u Sinj sa svih strana. Tako napeto natjecanje svijet nije već odavna nije vidio.Izdvojila su se dvojica alkara: rašica i alaj-čauš (zapovjednik alkara na natjecanju) i njihovo natjecanje dovelo je svjetinu do delirija. U masi svijeta Salko je ugledao Martu i primijetio da se silno veseli Rašičinu junaštvu, a kad bi pogledala prema njemu, lice bi joj se rastužilo. Istog je trena shvatio zašto ga tako dugo izbjegava: ona ga više ne voli, nego voli njegova oca, junaka i pobjednika alke.

U silnom gnjevu povjerovao je da bi se Marta odlučila za njega samo da mu je otac dopustio trčati alku i pobijediti. Marta se usudila reći Rašici da ne želi poći za Salka. I dalje ga je izbjegavala i na koncu otišla u neko selo k tetki samo da zaboravi Salka i da se taj problem riješi u nadi da će i Salko nju zaboraviti. Odnosi u Rašičinoj kući postali su mučni i napeti. Kad se Marta konačno vratila, Salko je odlučio otići do njezine kuće i sam je zaprostiti kad već neće Rašica, kojemu je kao ocu dužnost za sina isporsiti nevjestu.

Simpatije Martinih roditelja na Salkovoj su strani, no Martina je odluka čvrsta, odbija Salka i govori mu da njegova nikako neće biti. Salko u očajnom bijesu porazbija sve po lući na užas zaprepaštenih roditelja i pobjegne u noć. Više se nije pojavljivao ni u svojoj kući ni u selu. Nestao je. Marta se udala za Rašicu, a Salko se nije vratio. Selo ga je kao pristojnog i omiljenog momka žalilo. Svašta se pirčalo i na kraju su optužili Martinu majku Stanu. Stanu su već otprije sumnjičili da je vještica i okrivljavali je za svaku nevolju u selu pa je tako sada bila kriva i za Salkov nestanak.

Na prijedlog stogodišnjeg starca Vukelje odlučili su provjeriti Staninu nevinost. Ako iz kotlića s proključalom vodom izvadi maziju (komad užarenog željeza) i ne opeče se, nije kriva. Uzbuđena praznovjerna svjetina došla je pred Staninu kuću i započela mučno ispitivanje. Odlučna i hrabra Marta u zadnji čas spašava svoju majku. Na sljedećoj alci pojavio se divlji alkar na mršavu crnu konju, čudno iskićen i sav u dronjcima, sa štapom za podbadanje volova umjesto koplja. Projurio je trkalištem i pogodio "u sridu". Bio je to Salko. Nije mogao podnijeti poraz i poludio je. Poslije utrke više ga nisu zvali "ludi Salko", nego "Salko alkar".

Tema

Tema Aklara je sinjska viteška igra koju pisac razvija tako da daje cjelovitu sliku jednog kraja i njegovih ljudi određenog razdoblja. Cijelim romanom dominiraju dvije igre: viteška igra na trkalištu u kojoj se igra po strogo zadanim pravilima, a pobjednik stječe ugled i slavu za kojom žudi svaki muškarac tog kraja, i ljubavna igra u kojoj nema ustaljenih pravila, nego ih određuje srce za koje nikad nije sigurno kome će se opredijeliti, a kome nanijeti poraz i bol.

Glavni sudionici igre su hajduk Rašica, njegov sin Salko i lijepa djevojka Marta u koju su obojica zaljubljeni. Pobjednik obiju igara je muževniji i stariji: Rašica na kraju dobiva sve, a Salko, ne mogavši se pomiriti s porazom, gubi razum.

I u životu i u alkarskom nadmetanju pobjeđuju snažni i odlučni, upravno onakvi kakvima se dive mladići i djevojke sinjskog kraja. Sve to ispripovijedao je jednostavnim laganim stilom koji na mjestima podsjeća na najljepše stranice narodnih pripovijedaka i epskih pjesama.

Dijelovi romana

Roman je podijeljen na sedam dijelova:
1. Opis Cetinske krajine. Opis momaka i djevojaka na pašnjacima, Ljubav Salka i Marte (Ovaj dio ujedno je i uvod.)
2. Život Salkova oca Rašice. Rašičin susret s Martom. Sukob sa Salkom. (Ovdje započinje zaplet.)
3. Opis alke. Produbljvanje sukoba između Rašice i Salka.
4. Alkarska utrka. Rašičina pobjeda. Marta se odlučuje za pobjednika. (Započinje vrhunac, kulminacija radnje.)
5. Marta odbija Salka. Salkovo ludilo
6. Uzbuna u Begluku. Optužba Martine majke. Vađenje mazije. Martin odlučujući nastup. (Stišavanje sukoba, rasplet.)
7. Alkarska utrka poslije godinu dana. Pojava ludog Salka nazvanog Salko alkar. (Epilog djela.)

Mjesto i vrijeme radnje

Prostor u kojem se odvija radnja romana pisac naziva Krajina. Krajina je svaki prostor oko većeg mjesta ili rijeke: Cetinska krajina, Sinjska krajina... Ovdje je to prostor između planine Dinare i obale, danas uglavnom zvan Dalmatinska zagora, a središnje mjesto zbivanja su područja oko rijeke Cetine te Sinj sa svojom okolicom. Ti prostori prikazani su u romanu kao pitome zelene livade kroz koje vijuga rijeka, a mladići i djevojke uživaju u tom prelijepom krajoliku. Pisac voli seoski život pa idealizira (uljepšava) i krajolike i pastirski život.

Vrijeme radnje može se točno odrediti ako se zna godina slavne pobjede Cetinjana nad Turcima (1715.). Pisac kaže: Baš se tog ljeta navršilo stotinu i šezdeset godina što su Cetinjani istjerali Turke... Vremenski raspon zbivanja u Alkaru je točno godinu dana: od jedne alke do druge, s time što se pisac u pripovijedanju ponegdje vraća u prošlost kako bi nam približio sudbine pojedinih likova.

Jezik djela

Jezik Šimunićevog Alkara jednostavan je i jasan, blizak govoru ljudi iz Dalmatinske zagore. Na pojedinim mjestima podsjeća na jezik narodne pjesme, posebno u onim dijelovima gdje se spominju alkari, njihov junački izgled i slavna prošlost Cetinjana. U dijelovima gdje pripovijedaju stari ljudi, jezik kao da je uzet iz narodnih pripovijedaka, toliko je jednostavan, a bogat i sadržajan.

Roman obiluje turcizmima zato što je radnja usko povezana za događaje bremenite povijesnom zbiljom tih prostora gdje su dugo vladali Turci i vodila se ogorčena borba protiv njihova gospodarstva.

Karakterizacija likova

Rašica Crnošija:
Rašica je pedesetogodišnjak, opak i opasan čovjek. Svojim vanjskim izgledom podsjeća na junake iz prošlosti, upravo onakve o kakvima maštaju i pričaju ljudi Cetinske krajine. Sin je bogatih roditelja i u mladosti je bio zaljubljen u siromašnu ljepoticu Stanu. Kad je ova oboljela od crnih ospica, koje su je toliko nagrdile da ju je narod počeo zvati vješticom, Rašica ju je i dalje htio oženiti, ali Stana je njega odbila. Poslije se oženio bogatom djevojkom i s njom u braku bez ljubavi imao sina Salka. Kako mu je takav brak bio teret, Rašica je napustio ženu i dijete i otišao u hajduke.

Turska je granica blizu i često je kao hajdučki harambaša upadao u turska područja, ubijao, plijenio i pljačkao te se tako obogatio. Posljednji mu je plijen bio lijepi arapski vranac s kojim će kasnije pobijediti na alkarskom natjecanju. Nakon ženine smrti vratio se kući u namjeri da sinu nadoknadi izgubljeno djetinjstvo ali se zbog svoje opake naravi nikada nije uspio približiti Salku, dapače, nanio mu je još veće zlo preotevši mu djevojku. Rašica Crnošija snažna je ličnost, mračan, opasan i nasilan, ne preza od ubojstva, ne podnosi tuđi neposluh. Sve što zaželi to i postiže ne birajući sredstva.

Salko:
Osamnaestogodišnji mladić snažne tjelesne građe, a duše nježne i osjećajne. Izgledom i ponašanjem prava je suprotnost svome ocu: nježan, bojažljiv u odnosu prema djevojkama, neodlučan, djetinjeg lica, plave kose i bez brkova (junaci imaju crnu kosu i guste crne brkove). Salko svoju pravu narav iskazuje upravo u odnosu s Martom. Ne želi ju ničim povrijediti, a time postiže upravo suprotno jer ona želi muškarca koji će je slomiti i pokoriti. Njegova tragedija je u njegovoj osjećajnoj prirodi jer živi u sredini kojom dominiraju snažni i grubi muškarci jake volje, ljudi koji se znaju nametnuti snagom i autoritetom i koji bez puno razmišljanja provode svoje naume u djelo.

Marta:
Dvadesetogodišnja djevojka, uzor ženske ljepote u svome kraju. Njezina ljubav prema Salku prelazi u samilost, u ljubav kakva se gaji prema slabijem bratu ili dobrom prijatelju. Rasla je u sredini gdje su na cijeni snažni muškarci koji znaju nametnuti svoju volju, a Salko, iako fizički snažan nema tih osobina. Marta se s njim u budućnosti ne bi osjećala sigurnom i zaštićenom, zato se odlučuje za Rašicu iako ga se pomalo boji. Privlači je upravo njegova unutarnja i vanjska snaga, zapovjednička narav, cijela njegova muževna ličnost kojoj se može potpuno predati. Marta je sigurna u svoje osjećaje, odlučna u svojim namjerama i poštena u svojim postupcima. Teško je pogađa što je Salku nanijela bol.

"Bila je zor-cura ta Marta. Lijepa joj glava ovita crnom kosom, a lice tamnorumenkasto s garavim obrvama i usnicama crvenim kao skrlet. Velike tamne oči iz dubine žarile čudno da bi ti udovi klonuli od njezina pogleda. Stas joj krepak, rekao bi saliven, a prsi se izbočile i nadizale oporu košulju kao da je najtanja koprena. Gledajući je, ćutio si pritajenu snagu što je u njoj, i želio bi započeti borbu s tom silom koja je buktjela samo zato da izazove borbu pak da podlege. Ali da podlegne samo onoj sili koja je mnogo jača od nje."



KoMeNtIrAj (0) { Bom Chicka Wah Wah } #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.